Otvaranje kulturnih granica

U sklopu Revije malih književnosti razgovarali smo s mladim albanskim piscima, Sabinom Veizaj i Eljanom Taninijem.

Jubilarno deseto izdanje Revije malih književnosti pokušalo je približiti afirmirane albanske pisce zagrebačkoj publici. O situaciji u albanskoj književnosti razgovarali smo s mladim piscima, Sabinom Veizaj i Eljanom Taninijem.

***

S obzirom da je ovdašnja čitateljska publika slabo upoznata sa suvremenom albanskom književnošću, izuzev ponekog pisca starije generacije, možete li nam reći kako izgleda trenutačno biti književnikom u Albaniji. 

Tanini:  U Albaniji postoji scena mladih pisaca. Imamo svoj časopis koji se zove Poeteka, u kojem se posljednjih deset godina objavljuju pisci ne samo iz Albanije, već i Hrvatske, BiH, Srbije, zapravo čitavog Balkana. Postoji kontakt između mladih albanskih autora i autora s prostora bivše Jugoslavije. Ja sam, primjerice, ovoga ljeta sudjelovao na festivalu kratke priče u Kikindi gdje sam upoznao neke sjajne balkanske pisce, pa i iz Hrvatske, poput Roberta Perišića.

No mlađim autorima nije lako objaviti knjigu. Moja prva knjigaTržnica Ničega napisana je prije pet godina. Nakon te proze, nakon kratkih priča, počeo sam pisati i poeziju. Na proljeće ću, nadam se, objaviti zbirku pjesama pod nazivom Bez točke (Pa pik). Zbirka je gotova, no pitanje objavljivanja je drugi par rukava.

To navodi na zaključak da se poezija vrlo slabo čita. S druge strane, izdavačke kuće više nisu jedini most između pjesnika i čitatelja. Postoji li publika koja čita poeziju, izvan same zajednice pjesnika, kritičara i ljudi s književne scene?

Tanini: Fenomen koji se može primijetiti danas, posebice među autorima mlađe generacije, jest želja da se bude piscem samo zato da bi se bilo upravo to - pisac. Biti piscem u tom smislu postaje nešto poput fasade. Mladim autorima je posebno važno naći svoj glas, svoje riječi. Nužno je ne biti samo intelektualac koji želi pisati knjige. Kada pišete poeziju, vi morate pisati pjesmu, osjećati kao da nemate izbora. Baš zbog tog lažnog produciranja je i problem publike sve veći. Zbog pisaca koji nisu pisci, i čitatelji prestaju biti čitatelji.

Na Kadareu uglavnom staje znanje ovdašnjih čitatelja o albanskoj književnosti. Koliko mlađi naraštaj uopće ima veze s generacijama pisaca koji su pisali prije svršetka blokovske podjele u Europi? Je li došlo do velikog reza u književnosti ili postoji nekakav kontinuitet? 

Tanini: Priča je u tom smislu zapravo slična s obje strane. Ja osobno od hrvatskih pisaca znam samo Ivu Andrića. Primjerice, Kadare je meni zanimljiv, no samo s povijesnog aspekta. On nije pisac kojeg mogu osjećati kao sebi bliskog. No, to je posve individualno pitanje, kao i problem stila, ukusa i onoga što želite od književnosti. Ja želim biti razumljiv autor, što ne znači da želim pisati banalne i jednostavne pjesmice.

Tanini: Mlađim autorima je izuzetno važno kako pišu njihovi kolege, što oni rade i kako pišu, bez obzira koliko se međusobno razlikovali. No jednako tako je nama jako važno što se zbiva i u Srbiji, Crnoj Gori, Hrvatskoj i susjednim zemljama. To nam je možda i važnije od starije albanske književnosti. Zato su manifestacije poput Revije malih književnosti izuzetno značajne, jer dolazi do književne razmjene kakve prije nije bilo.

Eljane, vi živite i radite u Tirani. Iz pogleda izvana čini se da je Albanija jako centralizirana i to ne samo kada je riječ o književnosti. Je li to zaista slučaj?

Tanini:​ To je zaista dobro pitanje, odnosno važno pitanje, o kojem malo tko zaista razmišlja. Tirana je centar Abanije posljednjih stotinjak godina. Nekada je Albanija bila potpuno okrenuta moru, no sada se to promijenilo. Kada sam objavioTržnicu ničega prije nekoliko godina, ljudi iz nekih albanskih gradova, recimo Elbasana i Korče, koji su južno od Tirane, odnosno iz Škodre, grada koji se nalazi na sjeveru, pisali su mi ne bi li došli do moje knjige, jer drukčije do nje nisu mogli doći.

Često knjige mlađih pisaca uopće ne šalju u knjižnice u drugim albanskim gradovima. Kada je riječ o prevođenju, u Albaniji se dosta prevodi zadnjih godina, no onaj rez koji ste spomenuli je i ovdje jako prisutan. Nedostaje nam jako puno toga iz perioda prije 1991. godine, i to ne samo kada je riječ o književnosti, već kulturi općenito: bilo da je u pitanju filozifija, ekonomija, povijest itd. To se ukazuje kao velik problem i u tom smislu se Albanija dosta razlikuje od Kosova, jer se u Albaniji nije puno toga dopuštalo i nije se moglo doći do mnogo stvari. No, situacija se ipak polako mijenja.

Razgovarao Neven Svilar.

17.10.2014

____________________________________________________

Stiže nam okrugla, deseta Revija malih književnosti! Pažljivi pratitelji velikih i malih književnosti

znaju da se radi o festivalu koji predstavlja suvremene autore iz zemalja regije, a koji se održava svake godine u Booksi. Gostujući autori u svojim su zemljama dobro poznati i uspješni kod publike i kritike, dok su u Hrvatskoj još neobjavljeni.

Stoga nije za zamjeriti ukoliko niste čuli za goste ovogodišnje Revije, ali neoprostivo je propustiti priliku za upoznavanje ovih izvanrednih književnika i književnica.

Ove godine na Reviji predstavljamo šestero mladih autora iz Albanije. Selektor je Arian Leka, albanski književnik, profesor književnosti i prevoditelj. U Zagreb nam po Lekinom izboru dolaze Eljan Tanini, Lisjana Demiraj, Gresa Hasa,Sabina Veizaj, Lindita Komani i Arti Lushi, dok su u katalogu Revije zastupljeni i Lindita Arapi, Albana Nexhipi,Flurans Ilia, Mariklena Niço, Edon Qesari i Darien Levani.

Program Revije malih književnosti:

Srijeda, 15.10.2014. u 19 h 

Otvaranje Revije: razgovor o suvremenoj albanskoj književnosti

Čitaju: Eljan Tanini, Sabina Veizaj i Lisiana Demiraj

Moderira: Miljenka Buljević

Četvrtak, 16.10.2014. u 18h 

Čitaju: Gresa Hasa, Arti Lushi i Lindita Komani

Moderira: Miljenka Buljević

Glazba: (Kimekai, program Škrabica)

Dosadašnje Revije su bile redom: Bosna i Hercegovina (2005.), Slovenija (2006.), Crna Gora (2007.), Bugarska (2008.), Srbija (2009.), Rumunjska (2010.), Kosovo (2011.), Grčka (2012.) i Makedonija (2013.)

Tekstove albanskih književnika preveo je pisac, prevoditelj i publicist Shkelzen Maliqi, a dizajn Revije potpisuje Zoran Đukić.

http://www.booksa.hr/kolumne/otvaranje-kulturnih-granica